DIR 2019_BORIS GREINER: SIGNALIZACIJA SILBE Projekt Signalizacija Silbe ostvaren je u sklopu programa SEE 10. SEA u produkciji umjetničke organizacije SEA Silba Environment Art. U izboru lokacija sudjelovali: Sandra Sterle, Vlasta Žanić, Natasha Kadin, Đorđe Jandrić, Igor Pavlica i Dan Oki. Mapu ustupio: Joško Gamberožić Tehnička podrška u postavu: Đorđe Jandrić Fotografije: Dan Oki Hvala Studiu FormaM i svim žiteljima otoka Silbe koji su pomogli u postavu. Projekt uključuje osmišljavanje, proizvodnju i postavljanje 17 emajliranih, metalnih, uličnih tabli, različitih oblika i formata, na javne lokacije na Silbi, na kućama, ogradama, zidovima, drveću i slično. Na tim tablama, međutim, nije otisnut sadržaj informativnog tipa, nego razni vizualni znakovi ili riječi ili kratke izjave ili poruke poetskog ili filozofskog karaktera, dizajnirane u formi raznih logotipova. Jednom riječju, sadržaj je autorske prirode. Poput izložbe koja svoje elemente razbacuje posvuda po mjestu, ali imajući na umu kako bi oni trebali trajno ostati tamo. U tom smislu njihov sadržaj i ne može komenirati trenutne okolnosti niti imati nekakav aktualan politički naboj, nego nasuprot tome, poruke bi trebale biti neočekivane s obzirom na formu i mjesto gdje se pojavljuju, a istodobno manifestirati određeni ikonografski i svjetonazorski sustav. Sustav koji svoje opredjeljenje iskazuje izborom citata, primjerice, posljednjim stihovima Slamnigove pjesme Kolumbo: ‘O Indijo, Indijo, da te i pronađem / preveliko je iščekivanje, preveliko’ ili pak autorskim sloganima tipa: ‘need no true proof for our theory to be true’. Bitnu ulogu u produkciji tabli ima njihovo oblikovanje, odnosno dizajn, zato što dizajn zapravo i jest osnovna poluga tog javno prisutnog medija, ulične table temeljno i imaju ulogu znakova, čija bi vizualna prepoznatljivost smjesta trebala identificirati sadržaj. U ovom se slučaju, redukcijom elemenata na osnovne simbole, nastoji naglasiti upravo znak kao najefikasnije vizualno sredstvo, bilo pozicijom i oblikovanjem teksta, bilo referencom na neke karakteristične oblikovne konstrukcije, pri čemu se, dakako, ne misli na one prometne, nego na one prisutne u medijskom ili pak umjetničkom prostoru. Što se pak tiče samih sadržaja, oni kao da potiho navijaju za kakvu apstraktnu revoluciju, za pokret ili ustanak što svoju platformu pronalazi u prostoru ‘van triju protega’ ili kako to Schulz kaže: ‘za sjajni kontramarš fantazije na surove bedeme zbilje’. No, istodobno su i svjesni svoje iluzije, pa, kao da proizlaze iz poznate Joyceove izjave: ‘unaprijed izgubljenim bitkama uvijek ostajati vjeran’, svoje će istomišljenike pronaći u onima koji su spremni odmah potpisati, kad bi se našla dovoljno apsurdna peticija. Drugim riječima, u onima što su i inače skloni drugačijem, pa i prenesenom, doživljaju, pa i tumačenju, stvarnosti, a kakvih je na Silbi, koja odavno nosi nadimak ‘umjetnički otok’, nemali broj. Metaforička signalizacija, međutim, ne komentira bilo povijesne bilo lokacijske čimbenike, nego svoju mrežu spušta preko tih značenjskih slojeva, pri čemu table predstavljaju orijentacione točke određena svojetonazorska sustava, koji, poput nezavisna layera, svoje značenje ugrađuje u postojeću ideju Silbe. 2+2=4 Stari mul U pozadini je skulptura Šime Vulasa “Jedro”. Uvala Dobre vode Kažu da su knjige kamečići što ih bacamo u more, neki naprave dvije tri ‘žabice’, ali na kraju svi potonu na dno. Ipak, ideju slavnog viteza moguće je usporediti s idejom mladih, dugokosih i golih ljudi što su tijekom sedamdesetih u toj uvali oblikovali vrlo posebnu socijalnu skulpturu. Pa kad bismo ju bacili u more, ona ne bi napravila ‘žabice’, ali valovi što su se od nje širili, poprilično su oblikovali tadašnju umjetničku scenu. O, Indijo, Indijo (Posljednja dva stiha pjesme “Kolumbo”, Ivana Slamniga) Put Nozdre Jedna od sedam silbanskih crkvica. Put vodi prema uvali Dobre vode. Uvala je tijekom sedamdesetih bilo ljetno stanište umjetnicama i umjetnicima raznih medija i nacionalnosti. Market song no 9 Pjaca Primjenom aleatorike ove će pruge zacijelo proizvesti reklamnu skladbu. Dežurni će pesimisti, međutim, u njoj prepoznati taktove pogrebnog marša. Round Midnight (naziv filma Betranda Taverniera) Veli put Kapija na prolazu prema kući Ivana Marincela, trombonista i velikog obožavatelja Dextera Gordona. No Time Out Karić, karakteristično prijevozno sredstvo na otoku gdje nema prometa, gdje su čak i bicikli zabranjeni tijekom sezone. Snimljeno u dvorištu Davora Hercega, poznatog pod nadimkom Kempes. Turistička partija Gušterna Skladište za smještaj potrepština za punjenje gušterne. Sutradan ujutro, pločica je nestala. Ostali su samo tipli. Tiho pokraj pospanih pijetlova Put mula Ograda kuće točno kraj zvonika. Kažu da se na uvijek istu buku san s vremenom navikne, kobna mu je ona iznenadna. Sadržaj Kod škole Zgrada silbenske knjižnice. Na pločici je reprint sadržaja zbirke poezije Juan Ramon Jimeneza. Nelcha Uvala Sotorišće Teren iza tablica vlasništvo je Ureda za upravljanje imovinom Grada Zagreba. Silba Libre Žalić Zidić što odvaja kupalište od kafića Alavija, tamo gdje pristaju brodovi, tamo gdje ljudi dolaze na otok. Things that might have been (Naziv pjesme Jorge Luisa Borgesa) Put Žalića Kuća Sterle. Izbor lokacije i postav: Dan Oki. ‘Till the money runs out, Put sela Naziv prve pjesme B – strane LP ploče “Heartattack and Vine”, Toma Waitsa. Nekad se ovim putem na izmaku noći vraćalo u selo. Danas bi se naziv te pjesme mogao drugačije protumačiti. Trumpet Time Lokalitet Garine Dvoja vrata s desne strane puta pripadaju kući Hawlina. U obitelji je nekoliko puhača, ima i drugih muzičara. U srednje davnoj silbanskoj prošlosti, obiteljski je orkestar na Žaliću svirkom dočekivao i ispraćao brod. Urgent Veli put Staro drvo preko puta pošte. Drugog dana nakon postavljanja poštar u mirovini govori aktivnom kolegi: “Od sad si trkaća kokoš”. Warning Prema Pocukmarku Zgrada u kojoj je nekad bilo dječje odmaralište “Apatin”.
