Margareta Peršić: SENAD

SENAD

Margareta Peršić (Unije)

U snu smo djeca. Smijemo se. U danu dijete u nama traži san.

Spavalo nas je šesnaest duša u njegovoj hacijendi nazvanoj La Senadinja. Senad, vlasnik i moj prijatelj, u snu se glasno smijao, kao maleno dijete.

Jutrom sam mu pričala kako se smijao u snu i na trenutak je bio tako lijep, sretan, slobodan. Zaboravio je da je otišao iz Bosne na otok da nekako preživi. Poslije tog trena zaboravio je da je s otoka otišao u Njemačku da preživi drugi put.

Zaboravio je da je na najljepšem mjestu na svijetu, samo dva tjedna u godini. Uz jutarnju kavu, cigaretu, podno stabla badema, Senad je tog trena bio sretan i ponovno mladić, premda od 65 godina… I to je ta fotografija i to je ta slika, koju svi mi iznova proživljavamo dodirujući Jadransko more, otok… Dva tjedna u godini…